Bilo mi je već preko pedeset godina i još sam uvijek živio u potpunoj duhovnoj tami. Mnogo godina sam već bio svećenik, no ono što sam znao o Isusu Kristu bilo je ograničeno i iskrivljeno. Da, pravi Krist Biblije bio mi je prikriven putem složenog religijskog doktrinarnog sustava.
Vjerovao sam da izvan Rimokatoličke crkve nema mogućnosti za spasenje i da je papa, kao Kristov predstavnik na Zemlji, nepogrešiv. Moja odanost je bila tolika da sam za obranu pape bio spreman dati svoj život.
Što sam naučio od Rimokatoličke crkve
U školu sam išao kod isusovačkih redovnika i već sa šesnaest godina odlučio sam i sâm postati jedan od njih. Školovao sam se na svećeničkim sjemeništima u Peruu, Ekvadoru, Španjolskoj i Belgiji te na posljetku bio zaređen. Mnogo godina radio sam kao učitelj u različitim rimokatoličkim školama, a kasnije i u jednom sjemeništu. Zatim sam obavljao dužnost zamjenika rektora dijecezanskog suda, bio sam vojni kapelan i tijekom svoje svećeničke službe upravljao sam dvjema najvažnijim župama u svojoj zemlji.
Kao župni svećenik bio sam odlučan u tome da porazim protestante na svojem području. Smatrao sam ih hereticima i svojim sam ih vjernicima prikazivao kao izrazito nemoralne ljude. Budući da su se neki od tih protestanata neprestano pozivali na autoritet Biblije, odlučio sam napisati knjigu u kojoj bih na temelju Biblije razotkrio njihove zablude.
Što sam naučio pomoću Biblije
Duge tri godine proučavao sam Bibliju poglavlje po poglavlje i do dna duše me potreslo ono što sam pritom uvidio, naime da sam u zabludi ja. Umjesto da ja opovrgnem te heretike, mene je opovrgla vlastita rimokatolička Biblija; i to sve što sam dotad vjerovao. Počeo sam uviđati koliko se malo sadržaj rimokatoličkog vjerovanja slaže s Biblijom. Dok sam nastavio proučavati Bibliju često su mi, zbog toga što sam ljudske zamisli slijedio poslušnije negoli Božji nauk, znale navrijeti suze.
Još jedan učinak sustavnog proučavanja Biblije bilo je to što se probudila moja savjest. Uvidio sam da sam daleko od Boga. Kao svećenik odavao sam dojam svetosti, ali sam u stvarnosti bio grešnik i vodio potpuno svjetovan život. Crna oprava koju sam nosio simbolizirala ja tamu mojega srca. Počeo sam čeznuti za slobodom, no nju mi nisu mogli dati ni sakramenti, ni molitve svecima, ni pokore, ni sveta voda, ni ispovijedanje grijehâ pred ljudskim ispovjednikom – i to bez obzira koliko god sam se trudio činiti sve to.
Krist me promijenio
Jednoga dana sam konačno predao svoje srce Bogu, ja svećenik star više od pedeset godina. Kleknuo sam pred Kristom i, premda ga nisam vidio, prepoznao ga kao stvarnog i živog. Skrušeno i duboko ožalošćen priznao mu da sam ga vrijeđao tijekom svojeg groznog življenja u grijehu. Pred svojim duhovnim očima vidio sam križ, na kojemu je On prolio svoju dragocjenu krv kako bi me oslobodio kazne koju sam itekako bio zaslužio.
Ishod te molitve bio je promijenjen život! Krist me pozvao iz “groba” duhovne tame i otada sam ga mogao iskusiti i upoznati kao živoga Gospodina. Tajna pravog duhovnog života je u tome da se susretne Krista Isusa u ispravnoj i dubokoj vjeri. Kada Krist preuzme vođenje ljudskoga srca, zajamčen je svaki drugi duhovni blagoslov.
