“Ištući od Marije da moli za nas, priznajemo se ubogim grešnicima te se obraćamo 'Majci milosrđa’, svoj svetoj.”[1]
Na taj način se po katoličkom učenju štuje i obožava Mariju. Katolički kalendar je tijekom cijele godine ispunjen blagdanima njoj u čast.[2] Papa Ivan Pavao II. posvetio je sebe i svoj pontifikat Mariji. Njegov slogan bio je “Totus Tuus”, što dolazi od “Totus Tuus ego sum Maria” i na hrvatskom znači “sav sam tvoj Marijo”. Pred slikom Gospe Fatimske, 8. listopada 2000. godine, Ivan Pavao II. posvetio je svijet i novo tisućljeće “Presvetoj Djevici Mariji”.[3] Marija je vrlo istaknuta u svim papinim učenjima, a milijunima katolika ona je središte vjerskog života.
Svijet je oduševljen i opčinjen ukazanjima i čini se da je Marija hipnotizirala i očarala sav svijet. Uopće nije neobično vidjeti Marijinu sliku na naslovnicama časopisa (kao što su Life, Time ili Newsweek). Upravo ona postaje zajednička dodirna točka Katoličke crkve i islama. Poznati katolički nadbiskup Fulton Sheen izjavio je:
“Čvrsto smo uvjereni da neki nepotrebno strahuju zbog muslimana; vjerujemo da će se muslimani s vremenom obratiti na kršćanstvo – i to na takav način koji naši misionari ne mogu ni zamisliti. Vjerujemo da se to neće dogoditi izravnim poučavanjem o kršćanstvu, već putem poziva muslimanima na štovanje Majke Božje.”[4]
Pravo tijelo Kristovo trebao bi biti zabrinuto zbog ekumenizma papinstva i islama. Ne sumnjamo u to da će ukazanja igrati veliku ulogu u ujedinjavanju katolicizma i islama.
Nadalje, kao što je i kardinal Ratzinger (bivši papa Bendikt XVI.) bio spomenuo, ukazanja su postala sve češća,
“Kardinal Joseph Ratzinger, predstojnik Kongregacije za nauk vjere, 1984. godine je rekao: 'Jedan od znakova našeg vremena jest to da glasovi o Marijinim ukazanjima dolaze s raznih strana svijeta …’ To je, između ostalog, rekao komentirajući sve više izvješća o ukazanjima Blažene Djevice Marije, koja se ukazuje raznim osobama u raznim dijelovima svijeta i u različitim političkim sustavima.”[5]
Na još jednoj Internet-stranici, tipično katoličkoj, nalazimo sljedeće: “U prošlom stoljeću pojavila su se brojna svjedočanstva o Marijinim ukazanjima. Sâm Isus ukazao se tek nekolicini vidjelaca. Neka od tih ukazanja dobila su i blagoslov Rimokatoličke crkve.”[6] Donosim vam i djelić onoga što se događa u Međugorju:
“Od kada su 1981. godine počela ukazanja, milijuni ljudi svih vjera sa svih strana svijeta dolaze u Međugorje, odakle odlaze ojačani duhovno i tjelesno. Tu su dolazili i nevjernici, koji bi se obratili, i tjelesno i mentalno oboljeli ljudi koji bi ozdravljali … Šestoro mladih ljudi, Ivan, Jakov, Marija, Mirjana, Vicka i Ivanka i dalje primaju Gospine poruke. Tih šestoro mladih ljudi, vidioca, imaju ukazanja Blažene Djevice od 24. lipnja 1981. godine. Pored poruka koje govori, Gospa će im otkriti deset 'tajni’ ili događaja koji će se zbiti u budućnosti … Do sada su vidioci otkrili samo jednu tajnu. Gospa je obećala ostaviti nadnaravan, vidljiv znak na planini na kojoj se prvo ukazala… Kada svih šest vidioca otkriju svih deset tajni, Gospa će im se prestati ukazivati svakodnevno. Marija, Vicka i Ivan primili su devet tajni, Gospa im se ukazuje svakoga dana u 17:40 u ljetno i u 16:40 u zimsko doba, gdje god se nalazili. Mirjana, Jakov i Ivanka su primili svih deset tajni i Gospa im se ukazuje jednom na godinu, što će činiti do kraja njihovih života.”[7]
Štovanje katoličke Marije je zaista uzelo maha. No vratimo se na službeno katoličko učenje o Mariji.
Za katolike je Marija važna jednako kao i Isus i Duh Sveti.
Usprkos biblijskoj istini “Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam”[8], katolička crkva izjednačuje, to jest povlači usporednice između Marije i Isusa i Marije i Duha Svetoga. Katolička crkva tvrdi kako se Isusove osobine mogu primijeniti i na Mariju. Ova dva stupca pokazuju katoličko viđenje Marije i njezine uloge kao jednake Isusu i Duhu Svetomu.
Biblijske istine
- Kristova jedinstvena bezgrešnost
- Milost i spasenje dolaze jedino po Kristu
- Krist je uzašao u Nebo, on je Kralj kraljeva
- Isus Krist je jedini Posrednik
- Duh Sveti je vjernicima pomoćnik i zagovornik
- Krist, Otac i Duh Sveti jest Sveti Bog
Rimokatoličko učenje
- Marija je začeta bezgrešno
- Marija ima udjela u milosti i spasenju
- Marija je uznesena u Nebo, ona je Kraljica neba
- Marija je Posrednica
- Marija je pomoćnica i zagovornica
- Marija je sve-sveta.
Prva usporednica
Katolička crkva tvrdi da je Marija bezgrešna kao i Gospodin. Katolička dogma po pitanju Marijina bezgrešna začeća glasi:
“Tijekom vjekova Crkva je postala svjesna da je Marija, ispunjena Božjom milošću, bila otkupljena već od svoga začeća. Tako dogma o Bezgrešnom Začeću, proglašena od Pape Pija IX. 1854. godine, izjavljuje:
Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha.” Katekizam, član 491.
“…milošću Božjom Marija je cijelog svog života ostala čista od svakog osobnog grijeha.” Katekizam, član 493.
Zamisao o Marijinu bezgrešnom začeću u potpunosti je nebiblijska. Taj izraz, kao ga upotrebljava Rimska crkva, nije vezan uz Isusovo djevičansko rođenje, već se odnosi na Marijino začeće u utrobi njezine majke. Zamisao o Marijinu bezgrešnom začeću utemeljena je na izjavi “da su je Bog i Isus sačuvali od istočnog i svakog osobnog grijeha”.
No Pismo nam govori da “su svi sagriješili i lišeni su Božje slave”[9], a to se odnosi na sve ljude pa tako i na Mariju. Biblija nam govori da je Marija spašena grešnica, (Josip i Marija su došli u Jeruzalem i dali) “za žrtvu, kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem, 'par grlica ili dva golubića’ ”.[10] To je bilo u skladu s Gospodinovim Zakonom.[11] Marija nas svojim primjerom uči da zahvaljujemo Gospodinu za Njegovu milost i priznamo da smo grešnici, spašeni isključivo Njegovom milošću. Daljnji dokazi da je Marija shvaćala da je grešna jest i njezin hvalospjev u kojem govori: “Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu, Spasitelju mome …”[12] Ona Boga naziva svojim Spasiteljem, jer je On taj koji spašava ljude od grijeha. Čak je i Isusova majka trebala Spasitelja, što ona sama i potvrđuje tim riječima.
Tobožnje trajno Marijino djevičanstvo
Ta dogma je također dio rimokatoličkog mita. To je još jedan korak u stavljanju Marije u istu razinu s Isusom Kristom. Taj nauk tvrdi da je Marija bila djevica prije Isusova rođenja, tijekom rađanja i nakon Njegova rođenja. Rim službeno tvrdi slijedeće:
“Produbljenje vjere u djevičansko materinstvo dovelo je Crkvu da ispovjedi stvarno i trajno Marijino djevičanstvo i u porodu utjelovljenog Sina Božjega. Doista rođenje Krista 'nije njezinu djevičansku netaknutost umanjilo nego posvetilo’. Crkveno bogoslužje slavi Mariju kao 'Aeiparthenos’, 'vazda Djevicu’.”[13]
Nauk o Marijinu djevičanstvu prije nego li je rodila Isusa važan je biblijski nauk i važan dio biblijske vjere, no Pismo nam ne govori ništa o Njezinu trajnom djevičanstvu, već upravo suprotno. Sveto pismo na brak gleda kao na nešto časno. Pismo nas uči: “Njegova majka Marija bijaše zaručena s Josipom. Ali prije nego se zajedno nastaniše, pokaza se da je začela po Duhu Svetom.”[14] U tom biblijskom retku ima naznaka da su se Josip i Marija nakon određenog vremena “nastanili zajedno”. Dalje nam Pismo govori: Probudivši se od sna, Josip učini kako mu je anđeo Gospodinov zapovjedio i uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je sve dok nije rodila svoga prvorođenoga sina: i dade mu ime ISUS [15] Ti redci nam govore da je Marija živjela s Josipom kao djevica sve dok nije rodila Isusa. Josip nije imao spolni odnos s njom prije Isusova rođenja. No ti redci nam ne daju jasne podatke o tome što se točno dogodilo nakon rođenja. Svatko može naslutiti da se nakon rođenja odvijao uobičajen bračni život, osim ako želite braniti nauk o Marijinu trajnom djevičanstvu. Duh Sveti nam u Matejevu evanđelju ne daje nasluti takvo što.
Navodno zavjetovanje na djevičanstvo
Toma Akvinski, vodeći autoritet u Rimskoj crkvi, postavlja pitanje, “Je li se Majka Božja zavjetovala na djevičanstvo?” Na to pitanje odgovara: “Kristova majka se nije zavjetovala na djevičanstvo dok se nije zaručila za Josipa. Nakon zaruka su se oboje zavjetovali na djevičanstvo.”[16] Jednako tako se i današnji katolički apologetičari, kako bi opravdali svoje učenje o Mariji, drže te predaje. Vjeruju da je Marija poštovala svoj zavjet djevičanstva i nije više imala djece. To je potpuno besmisleno. Taj navodni zavjet djevičanstva Marije i Josipa u suprotnosti je s božanskom svrhom braka. Brak, kako ga je Bog ustanovio, zamišljen je tako da muškarac i žena postanu “jedno tijelo”.[17] Kada se brak konzumira, a to je tjelesno sjedinjenje, bračni par je odgovoran za to da se supružnici ne uskraćuju jedno drugome u spolnom smislu. Bog je to tako uredio kako bi njihova tijela ostala posvećena i časna. Ako pak se bračni par želi uzdržavati od spolnih odnosa, to mora biti privremen i obostran dogovor.[18]
Da se Josip bio obvezao na djevičanstvo, prekršio bi zapovijed koju mu je Bog uputio: Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju,
ženu svoju …[19]
Josip je učinio upravo ono što mi je Duh Sveti naredio da učini, o čemu čitamo u Pismu: “I ona, a da se nije s njom sastao, rodi sina …” Josipu i svim muževima na svijetu Gospodin jasno zapovijeda: “Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!”[20] Da su se Josip i Marija zavjetovali na djevičanstvo u braku, izravno bi se ogriješili o Božje zapovijedi.
Marijin brak i Isusova braća i sestre
Trajno djevičanstvo, koje katolička crkva pripisuje Mariji, nije u skladu s Biblijom. Na nekoliko mjesta u Novom zavjetu spominju se Isusova braća i sestre. Jedan takav primjer nalazimo u Markovu evanđelju: “Zar nije ovo tesar, sin Marijin, a brat Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov? Zar mu se sestre ne nalaze ovdje među nama?”[21] U Matejevu evanđelju nalazimo još jedan takav primjer: “Zar on nije tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova Jakov, Josip, Šimun i Juda? Zar se njegove sestre ne nalaze među nama?”[22]
Iz ovoga teksta, kao i iz ostalih, jasno vidimo da je Isus imao braću i sestre. Duh Sveti, autor čitave Biblije, poslužio se preciznim grčkim jezikom, koji se služi različitim riječima za brata “adelphos” (gdje “a” doslovno znači “iz”, a “delphos” “maternica”) i za rođaka “anepsios”, što može značiti “rođak” ili “sestrin sin”. Isto tako i Pavao, nadahnut Duhom Svetim, Jakova naziva “Gospodinovim bratom”.[23] Riječ koja se tu upotrebljava jest “adelphos”, to jest “brat”, a ne “anepsios” to jest “rođak”. Tako se i u evanđelju po Marku Duh Sveti pobrinuo za preciznu uporabu riječi “brat”: “Zar nije ovo tesar, sin Marijin, a brat (adelphos) Jakovljev”.
Istina je da se povremeno riječ “adelphos” u Novom Zavjetu upotrebljavala u opisivanju šire zajednice vjernika i učenika, no ako obratimo pozornost na misaonu cjelinu (kontekst) ovih redaka iz Mateja i Marka, vrlo se jasno vidi značenje riječi “adelphos”. Isto tako izraz “braća i sestre” ne može u ovom slučaju, što je opet vidljivo iz misaone cjeline, označavati zajednicu vjernika. Također je isključeno značenje “rođaci”, jer se za taj odnos unutar obitelji koristi riječ “anepsioi”. Duh Sveti nam jasno daje do znanja da je Isus imao braću i sestre. U Ivanovu evanđelju pisac, nadahnut Duhom Svetim, pravi jasnu razliku između braće i učenika: “… siđe (Isus) u Kapernaum, i njegova majka, i njegova braća, i njegovi učenici …”.[24]
U očajničkom, pokušaju održanja predaje o Marijinu trajnom djevičanstvu, Rimokatolička crkva kaže da se izraz “Isusova braća i sestre” odnosi na neku drugu Mariju. To izjavljuju sljedećim riječima:
“Na to se katkad primjećuje da Sveto pismo govori o Isusovoj braći i sestrama. Crkva je uvijek držala da ti navodi ne naznačuju drugu djecu Djevice Marije: Jakov i Josip, 'Isusova braća’ (Mt 13,55), sinovi su Marije, Kristove učenice, koja je označena posebno kao 'druga Marija’ (Mt 28,1). Riječ je o najbližim Isusovim rođacima, prema izražavanju uobičajenom u Starom zavjetu.”[25]
Druga Marija? Čemu izvrtanje Pisma? Taj član Katekizma nema nikakve veze s tekstom iz Mateja, koji govori o Isusovoj majci po tijelu i njegovoj braći i sestrama po tijelu. Poricanje tih činjenica potrebno je Katoličkoj crkvi u prikazivanju Marije kao polu-božanskog bića, kao žene koja je iznad uobičajenih bračnih odnosa sa svojim mužem, Josipom. Na temelju toga je Marija postavljena kao uzor celibata (neženstva) redovnicama, redovnicima i svećenicima. Predaja o Marijinu trajnom djevičanstvu izmišljena je kako bi se Mariju prikazivalo kao božanstvo i kako bi se idealizirao celibat kao sredstvo ulaska u viša područja pobožnosti i pristupa Bogu. “Odluka Blažene Djevice da se u potpunosti posveti Bogu svojim djevičanstvom bio je početak i nadahnuće posvećenog djevičanstva u Crkvi.”[26]
Pravi Marijin blagoslov
Mariju, kakvom je prikazuje Biblija, svi naraštaji zaista trebaju nazivati blaženom među ženama – no Marija nije iznad ostalih žena i muškaraca, i nipošto nije jednaka Kristu. Marijina blaženost je iskaz božanske naklonosti prema njoj, što se naročito vidi u pozivu na to da bude Isusova majka. Proročanstvo je najavilo da će Spasitelj doći iz kuće Davidove, a Marija je bila potomak te kuće i Bog ju je odabrao svojom suverenom voljom. Riječ Božja nam kaže da je ona, pobožna djevojka, začela kao djevica i rodila Isusa. Nakon Isusova rođenja je, iz poslušnosti Božjoj riječi (koja je i nama ostavljena u evanđeljima), bila žena Josipu i majka svojoj djeci.
Marija nije bila spašena vlastitom pravednošću, kao ni milošću danom joj pri rođenju a koja ju je sačuvala od svakoga grijeha, a ni zavjetovanjem na djevičanstvo u braku.
Marija je uistinu blagoslovljena među ženama, jer je i ona bila grešnica koja je spašena po vjeri, Božjom milošću!
Druga usporednica
Biblija nam govori da je Gospodin Isus dovršio djelo otkupljenja. Milost i spasenje se nalaze jedino u Kristu. U katoličkoj predaji Marija također ima udjela u milosti i spasenju. Službeni nauk glasi:
“Njezina uloga, međutim, u odnosu prema Crkvi i cijelom čovječanstvu seže još dalje. 'Na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Radi toga nam je postala Majkom u redu milosti’.”[27]
Punina milosti i istina isključivo su Kristovo pravo
Spasenje, koje je prikaz Božje ljubavi i milosti, ne dolazi nam po majci, već po djelu velikog svećenika, Isusa Krista. Milost je značajka Njegove božanske Osobe. Biblija tu jedinstvenu osobinu pripisuje jedino Isusu Kristu. “I postade Riječ tijelom i prebivaše među nama. I promatrali smo slavu njegovu, slavu kao u jedinorođenoga od Oca, punog milosti i istine.”[28] Sve što se zbilo prije Njega bilo je slikovit prikaz, ukazivanje na Isusa. Sve što se zbilo poslije također ukazuje, to jest upućuje na Njega. Apostol Ivan naviješta: “… po Isusu Kristu dođe milost i istina.”[29] “I od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.”[30]
Svemogući Bog istinske vjernike prihvaća po Kristovoj milosti. Očeva volja bila je da sva punina milosti prebiva u Kristu. U izjavi “i postade Riječ tijelom” nalazi se izobilje milosti. On je svome narodu izvor milosti, u Njemu je punina pravednosti i svake izvrsnosti. Ocu se svidjelo da u Isusu, Spasitelju, prebiva sva punina “punina Onoga koji ispunja sve u svima.”[31]
On svome narodu daje izobilno, “milost na milost”. Izjava da nam je Marija “postala Majkom u redu milosti” bahatost je spram djela i Osobe Isusa Krista, jer podrazumijeva da je za djelovanje Njegove milosti bila potreban majka. Takvu “milost” Krist, ako nije potpuno Njegova, ne može slobodno ni dati ni posjedovati.
Uzdizanje Marije (jer ona, tobože, spašava)
Katolička crkva i dalje uzdiže Mariju i tvrdi da ona ima svoje mjesto u spasonosnoj milosti, i izjavljuje:
“’Marijino materinstvo u ekonomiji milosti traje neprekidno od časa pristanka, što ga je vjeri dala kod navještenja i nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer, nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukom svojim zagovorom i dalje pribavlja milost vječnog spasenja. Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenom Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica.’ ”[32]
“…Kako kaže sveti Irinej: 'Posluhom ona postade uzrokom spasenja za sebe i sav ljudski rod.’ ”[33]
Tvrdnje da nam je Marija “postala majkom u redu milosti” i da ima “spasonosnu ulogu” kojom nam “pribavlja milost vječnoga spasenja” bogohulne su, jer samo je Isus Krist pun milosti i istine. Te tvrdnje vrijeđaju i Mariju kakvu nam opisuje Biblija. Gornji Irenejev navod je bogohulan u tvrdnji da Marija “postade uzrokom spasenja za sebe i sav ljudski rod”. Naime, iz toga se dade zaključiti da je njezina volja utjecala na Boga, čime je ona spasila svoju dušu i duše ljudskoga roda. Ta izjava također pokazuje nepoštovanje Božje ljubavi, koja je jedini pravi uzrok spasenja duša. Biblija nas uči da je spasenje božanski potez: “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne propadne ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.”[34] Biblija nas o Bogu uči da je On: “Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću…”[35] i: “Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrđem.”[36] Upućivati ljude na Mariju u nadi da će njezini zagovori utjecati na Boga, izdaja je Isusa Krista – koji je jedina nada za spasenje duša. Jedino Bogu pripada slava, jer nam je On jedina nada za spasenje; sve ostalo je uskraćivanje Bogu slave koje mu pripada.[37]
Treća usporednica
Biblija nam kaže da je Isus uzašao u Nebo i da je On Kralj kraljeva, a Katolička crkva tvrdi da je Marija također uznesena u Nebo i da je sada Kraljica nad svime. Njezin službeni nauk glasi:
“’Napokon je Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, bila s dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude što sličnija svojemu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću’. Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u Uskrsnuću njezina Sina i anticipacija uskrsnuća drugih kršćana:
’U porodu si Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše.’ ”[38]
Biblijski odgovor
Rimokatolički nauk (doktrina) o Marijinu uznesenju kaže da je, ubrzo nakon smrti ili da uopće nije umrla, dušom i tijelom bila uznesena u Nebo. To vjerovanje je postalo dogmom 1950. godine i poricati taj nauk, kaže Rim, smrtni je grijeh. To dogma je zaista besmislena, jer o tome Biblija nigdje ne govori, a ne spominje se čak ni u ranoj predaji. Katolički teolog Ludwig Ott to i priznaje: “Ideja o Marijinu uznesenju pojavljuje se u petom i šestom stoljeću u tzv. pričama o prelasku (Transitus Mariae). Iako su te priče apokrifne, ipak su određena svjedočanstva vjere ljudi tog doba u kojem su nastale. Prvi autor Crkve koji je govorio o Marijinu uznesenju vezano za apokrifne priče o prelasku Blažene Djevice Marije bio je sveti Grgur Tourski (594.)”[39] Rimska crkva je prihvatila nauke koji svoje podrijetlo vuku iz heretičkih spisa, koje je rana Crkva osudila.
U službenom učenju o Marijinu uznesenju, Mariju se proglašava “Kraljicom svemira”. Među najomiljenijim katoličkim molitvama krunice je “Zdravo kraljice”, koja počinje riječima: “Zdravo, Kraljice, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše zdravo”. Tim riječima ljudi svoje živote i nade stavljaju u ruke Kraljici neba. U Loretanskoj litaniji Rimska crkva Mariju naziva: “Kraljice anđela, Kraljice patrijarha, Kraljice proroka, Kraljice apostola, Kraljice mučenika, Kraljice ispovjednika, Kraljice djevica, Kraljice svih svetih, Kraljice bez grijeha istočnog začeta, Kraljice na nebo uznesena, Kraljice svete krunice, Kraljice obitelji, Kraljice mira.”[40]
To je vrlo slično onome što su Izraelci činili u starozavjetno doba, o čemu nam piše prorok Jeremija, “Djeca kupe drva, oci prave vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače 'kraljici neba’ i lijevaju ljevanice tuđim bogovima da me pogrde.”[41] Štovanje Kraljice neba također podsjeća na drevne Feničane, koji su Mjesec nazivali Aštoret ili Astarta, ženom boga Baala i Kraljicom neba. Babilonci su također štovali Kraljicu neba, i to kao Militu.
U Biblijskoj knjizi Otkrivenja, od petog do šestog poglavlja, imamo opis Neba. Bog sjedi na prijestolju okružen s dvadeset i četiri starješine i četiri bića. Jaganjac, Gospodin Isus Krist, je na prijestolju. Stotine anđela okružuju prijestolje pjevajući Bogu hvale. U tom opisu Neba nigdje ne nalazimo Kraljicu neba, jer bi to bila uvreda za Boga. Mi moramo slaviti jedino Boga: “Obratite se k meni da se spasite svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!”[42] Oni koji štuju Kraljicu neba i navode druge na to da je štuju “pit će vino Božje srdžbe koje stoji natočeno, čisto u čaši njegova gnjeva.”[43]
Četvrta usporednica
Uza sve spomenuto, Katolička crkva Mariju prikazuje kao Posrednicu izjednačujući je s Kristom kao jedinim Posrednikom. Službeno učenje Vatikana glasi:
“…zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenom Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica.”[44]
Ta misao je detaljnije razvijena u publikaciji II. Vatikanski koncil: koncilijarni i post koncilijarni dokumenti:
“Ponavljajući riječi apostola, nema do jednog posrednika, 'jedan je Bog – posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju.’ (1. Timoteju 2,5-6). No, Marijina uloga majke svih ljudi ni na koji način ne zasjenjuje ili umanjuje jedinstvenost posredništva Isusa Krista, već pokazuje njegovu moć. No, Marijin koristan utjecaj na ljude ne potječe iz kakve unutarnje potrebe već iz naklonosti Božje …”[45]
“… Stoga se Blažena Djevica Marija u (Rimokatoličkoj) Crkvi zaziva imenom Odvjetnice, Pomagateljice, Dobročiniteljice i Posrednice. Shvaćanje Marije na ovaj način ne oduzima niti dodaje uzvišenosti i dostatnosti Krista kao Posrednika.”[46]
Biblijski odgovor
Rimokatolička crkva na Mariju gleda kao na posrednicu. Pitanje posredovanja između čovjeka i Boga vrlo je ozbiljno i moguće je jedino po onome koji je istinski Bog i čovjek, a to je Isus Krist. Jedino po Njemu čovjek može uspostaviti odnos s Bogom. Gospodin nam je rekao: “’Ja sam put, istina i život … Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.”[47]
Bog je Otac i k Ocu možemo doći jedino po Isusu, Sinu. Apostol Pavao je također napisao: “Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus …”[48]
Objašnjenje II. Vatikanskog sabora kako je moguće Mariju smatrati posrednicom, klasičan je primjer katoličke dvoličnosti. Predstavljajući dva posrednika, Rimokatolička crkva tvrdi da Marija “ne zasjenjuje ili umanjuje jedinstvenost posredništva Isusa Krista.” Učenje Katoličke crkve u opreci je sa Svetim pismom. To se vidi u katoličkim molitvenicima i u svakodnevnoj praksi katoličkih vjernika, a objašnjenje da Marija ne zasjenjuje i ne umanjuje Krista obična je laž, koja traje već dosta dugo.
Katolički vjernici koji se obraćaju posrednici, Mariji, time su zaustavljeni i spriječeni obratiti se Isusu Kristu. Isus Krist je jedini put k Ocu. Čovjek Isus Krist je jedini Posrednik u Nebu: “Vjeruj u Gospodina Isusa – odgovoriše mu – pa ćeš se spasiti ti i tvoj dom.”[49] To je istinita činjenica. No Vatikan, i u prošlosti i u sadašnjosti, poriče tu istinu proglašavajući Mariju posrednicom i Kraljicom neba.
Marijina ukazanja
“Marijina” ukazanja širom svijeta podupiru službeno učenje Vatikana i jasno pokazuju kako se to učenje o Posrednici i Kraljici neba očituje u životima ljudi. Ponekad se Marija ukazuje zajedno s Kristom kao su-posrednica, poneka kao velika svećenica koja se zalaže za vjernike kod Isusa, a često se ukazuje kao Kraljica neba.
Ukazanja imaju uvijek istu poruku. Pozabavimo se malo najpoznatijim mjestom ukazanja, a to je Fatima u Portugalu. Kada se 1917. godine „Marija” ukazala djeci u Fatimi, poručila im je da se trebaju više žrtvovati: “Molite, mnogo molite i žrtvujte se za grešnike. Znajte, mnoge duše odlaze u pakao, jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.”[50] Ta izjava je u izravnom sukobu sa Svetim pismom, koje jasno izjavljuje da je Kristova žrtva na križu prva i posljednja, jedina koja ima moć otpustiti grijehe. Marijina ukazanja u Fatimi u izravnoj su opreci poruci Križa i poriču njegovu učinkovitost. Isto tako je i s ostalim ukazanjima diljem svijeta, i u Međugorju, i u Koloradu, i u Arizoni, i u Georgiji. Biblija nam kaže da Isus “… sjede, pošto je ostvario očišćenje grijeha, s desne strane Veličanstva u nebu.”[51]
Duh Sveti je u Evanđeljima dao vrlo jasnu poruku, da je samo jedan Posrednik: “A on, prinijevši samo jednu žrtvu za grijehe zauvijek, sjede zdesna Bogu … Jer jednim prinosom on je zauvijek usavršio one koji su posvećeni” [52]
Marijinima ukazanja u Fatimi i diljem svijeta u opreci su s porukom Križa i poriču dostatnost Kristove žrtve. Marijina ukazanja iskazuju prezir spram svetosti i svrhe Krstova križa. Ta bića koja se ukazuju lažu o svom identitetu (predstavljaju se kao Marija) i lažu o svome podrijetlu (da su s Neba). Apostol Pavao nam govori da je i takvo što moguće: “A nije ni čudo, jer se sâm Sotona preobražava u anđela svijetla.”[53]
Želite li detaljniju analizu Marijinih ukazanja i poruka, o njihovu demonskom podrijetlu, o međuodnosu ukazanja s papama, pročitajte knjige Timothy Kauffmana: Quite Contrary (Upravo suprotno) i Graven Bread (Izrezbaren kruh).[54] Daljnjim istraživanjem otkrit ćete da Rimokatolička crkva poriče Evanđelje šireći svoju poruku da se možete spasiti vlastitom pravednošću, vlastitom patnjom, popravljanjem, molitvom i poslušnošću onoj koja tvrdi da je „Su-posrednica”, „Velika Su-svećenica”, uzdignuta do samog Božjeg prijestolja.
Peta usporednica
Duh Sveti je vjernicima Pomoćnik i Odvjetnik. No Vatikan naučava da je vjernicima Pomoćnik i Odvjetnik Marija. Službeni nauk glasi: “Stoga se Blažena Djevica Marija u (Rimokatoličkoj) Crkvi zaziva imenom Odvjetnice, Pomoćnice, Dobročiniteljice …”[55]
Te uloge i nazivi tih uloga vrlo su ozbiljne, jer u Bibliji je Tješitelj, Pomoćnik, poslan kako bi prebivao u vjernicima, zamijenio Isusa na Zemlji, a te uloge i nazivi pripadaju jedino Duhu Svetomu. On će zauvijek ostati sa vjernicima (Ivan 14,16), On nas podsjeća na Kristove riječi (Ivan 14,26), On svjedoči za Krista, a ne za sebe (Ivan 15,26), vodi vjernike k istini (Ivan 16,13). Uistinu, Duh Sveti jest Odvjetnik, božanski Pomagač, Tješitelj i Duh istine. Nauci koji te božanske uloge posredovanja, koje pripadaju Duhu Svetomu i Isusu Kristu, pripisuju “Mariji”, bogohulni su i protivni božanskim osobama Isusa Krista i Duha Svetoga. Takvo naučavanje je, jednostavno rečeno, hereza, to jest krivovjerje.
Spoznaja o spasenju dolazi od propovijedanja Božje riječi te ovisi o tome u kolikoj mjeri je osoba spremna i svjesna da joj je potrebno pomirenje s Bogom. Tu svjesnost duši koja čuje Riječ ne donosi neka Božja zamjenica, nego Duh Sveti. Riječ Istine je sredstvo Duha Svetoga i On je jedini koji tu Riječ može donijeti i donosi ljudima. U Fatimi u Portugalu papa Ivan Pavao II. je 13. svibnja 2000. godine proglasio da rimokatoličko poimanje “Marije” u sebi sadrži ulogu Duha Svetoga vodeći ljude k Bogu. Rekao je slijedeće:
“Prema božanskom planu, 'žena odjevena u sunce’ (Otkrivenje 12,1) sišla je s nebesa posjetiti svoju djecu … Zatražila je od njih da se trebaju žrtvovati više, govoreći im da je spremna povesti ih Bogu. I gle, ugledaše svijetlost kako sja iz njezinih majčinskih ruku i prodire duboko u njih, osjetiše da su uronjeni u Boga …”[56]
Taj Papin govor u Fatimi je fanatičan Marijanski misticizam. On je na svom položaju vrhovnog učitelja Katoličke crkve manipulirao i zlorabio Pismo kako bi običnoj ženi dodijelio ulogu Duha Svetoga, to jest ulogu dovođenja ljudi k Bogu. Time bi najviše bila zgrožena prava Marija.
Službeni nauk Rima i srž tih Papinih riječi sažet je i izrečen u katoličkoj molitvi “Spomeni se”:
“Spomeni se, milostiva djevice Marijo, kako se nije nikad čulo da si ikoga zapustila koji se k tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zaprosio. Ovim pouzdanjem potaknut utječem se i ja k tebi, Djevice djevica; k tebi, Majko, dolazim; pred tobom kukavni grešnik stojim. Nemoj, Majko vječne Riječi, prezreti mojih riječi, već ih čuj i milostivo usliši. Amen”
Ta molitva navodi na to da će, ako Bog ne čuje molitvu ili ne odgovori, milostiva Djevica svako čuti i odgovoriti. To je vrhunac idolopoklonstva i mnogoboštvo (politeizam), a ono je oduvijek bilo strašan grijeh. Božja zapovijed: “Nemoj imati drugih Bogova uz mene”[57] još uvijek vrijedi.
Šesta usporednica
Osobine koje posjeduje samo Bog i ni jedno drugo biće Isus Krist s Ocem i Duhom Svetim jedini je Sveti Bog. Rimokatolička crkva i Mariju proglašava sve-svetom. Bogohulno je to što katolici poistovjećuju Mariju i Boga nazivajući je Odvjetnicom, Pomoćnicom i Posrednicom, jer je to preslikavanje božanskih osobina na ljudsko biće. Kao dodatnu uvredu Bogu, katolici Mariju nazivaju sve-svetom i izvorom svetosti. Taj nauk obezvređuje Boga pokušavajući otuđiti samu srž Njegove slave.
Nauk Vatikana glasi:
“Ištući od Marije da moli za nas, priznajemo se ubogim grešnicima te se obraćamo 'Majci milosrđa’, svoj svetoj.”[58]
“Od Crkve se uči primjeru svetosti kojoj prepoznaje uzor i izvor u presvetoj Djevici Mariji …”[59]
Biblija nas jasno uči da je samo Bog beskonačan, vječan i nepromjenjiv, da je samo On mudrost, sila, svetost, dobrota i istina. On je jedini sve-svet. Svetost je božanska osobina koja pokriva i obuhvaća sve ostale Božje osobine, tako da je sveta i Njegova pravednost i Njegova istina i Njegova pravda. On jest svaka od tih osobina. Po toj sveobuhvatnoj osobini svetosti Bog se razlikuje od svih ostalih bića. On je u potpunosti drugačiji od svakog drugog bića. Mi trebamo iskupljenje i spasenje pred Svetim Bogom, jer nam tako nalaže Njegova riječ: “Nitko nije svet kao što je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao što je Bog naš.”.[60] Na jednom drugom mjestu, također, kaže, “Tko da te Gospodaru 'ne poštuje’ i 'tvoje ime ne slavi’? Ti si naime jedini 'svet’; da, 'svi će narodi doći i pokloniti se pred tobom’…”.[61]
Prorok Izaija nam također upućuje ozbiljne riječi, “Svet, svet, svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!”.[62] Obraćati se bilo kojem stvorenju nazivom “Svet”, boguhulno je i idolopoklonički.
Zaključak
Biblija nam govori kakav je i tko je Bog te da nitko ne može zauzeti Njegovo mjesto. Biblija, isto tako, govori tko je Isus Krist i da nitko ne može zauzeti Njegovo mjesto i ulogu. Osim toga, Biblija nam govori tko je Duh Sveti i koja je Njegova uloga te da Njegovo mjesto i ulogu ne može zauzeti nitko drugi. Te biblijske istine isključuju rimokatolički nauk koji svoju “Mariju” predstavlja kao “svu svetu”, “bezgrešno začetu”, “Majku po redu milosti”, “Kraljicu neba”, “Posrednicu”, “Odvjetnicu” i “Nebesku pomoćnicu”.
“Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časte svoje kipovima”.[63]
Marija, kakvom ju predstavlja rimokatolički nauk, laž je i odvratnost pred Bogom. Ona nije, a ni ne može biti, jednaka Isusu Kristu i Duhu Svetom. No postoji usporednica između rimokatoličke “Marije” i poganskih božica. Nekim poganskim božicama, slično kao i rimokatoličkoj Mariji, nije potrebno spasenje, zato što su one same uzrok spasenja. Takve božice često nemaju ljudsku djecu i nazivane su “Kraljicama neba”, koje ljudi određenim riječima zazivaju i traže od njih nadnaravnu pomoć. Božice ne umiru, njima se moli i obožava ih se. Katolički kult „vazda djevice” Marije, Kraljice neba, može odvesti samo u okultizam, iz kojega i potječe. Rimokatoličku Djevicu Mariju možemo pronaći na popisima ženskih božanstava na Internet-stranicama kao što su: Spiral Goddess Grove, (Gaj spiralne božice), The Order of the White Moon (Red Bijelog Mjeseca) i Goddess 2000 Project (Projekt Božica 2000.). Mariju se naziva “Božanskom ženom” i spominje kako su razni narodi svoja ženska božanstva stoljećima preslikavali na Mariju.[64] Pismo nam govori da “se sâm Sotona preobražava u anđela svijetla”[65], no još uvijek mi je potresno to kako se Knez tame, da bi zavarao ljude, služi jednom predivnom vjernicom, Marijom, prikazujući je kao božanstvo. Sve one koji propovijedaju i u djelo provode taj poguban nauk (doktrinu) snaći će Božja osuda. Sâm Gospodin Isus Krist je rekao: “Jer Otac ne sudi nikome već je sav sud predao Sinu … Dao mu je i vlast da sudi, jer je Sin čovječji.”[66]
Isusu je dana sva vlast i moć da sudi i ispravlja, jer On je Kralj kraljeva i Gospodar gospodarâ. Sâm Gospodin izjavljuje: “Sve mi je predao Otac moj”[67] i: “Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.”[68] Bog je vjeran svojoj Riječi: “’Osveta je moja, ja ću uzvratiti!’”[69]
Jedno nam Bog daje spasenje po Duhu Svetom, po vjeri u smrt i uskrsnuće Njegova Sina. Vjerujte Njemu, Njemu jedinom, “na hvalu slave njegove milosti”.[70]
Papinstvo ne krije svoje stajalište. Bilo svjesno ili nesvjesno, katolici (čak i oni iskreni) koji ostaju vjerni papi u obožavanju Marije, preziru bogatstvo i ljepotu Krista i Njegova Evanđelja. Riječ Božja je jasna o izboru koji postoji, koji se nudi svim katolicima: “Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Jer, ako nisu izbjegli kazni oni što su odbili da slušaju onoga koji im je htio govoriti na zemlji, kako ćemo izbjeći mi ako odbijemo slušati onoga koji nam govori s nebesa!”[71]
U Bibliji, kada Bog govori ljudima, krivica onih koji ga odbiju je velika, a kazna koja će ih snaći bit će još veća. Bog zahtjeva da obratimo najstrožu pozornost na evanđelja, koja zahtijevaju vjeru u Isusa Krista, koji je jedini pun milosti i istine. Vremena nisu takva da možemo iskorištavati milost Božju; naprotiv, moramo Boga moliti za nju! Jer radi se o Božjoj slavi, Božjem obećanju i Božjem Evanđelju!
“Zato, primajući u posjed kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, čuvajmo i dalje milost. Njom i dalje štujmo Boga kako mu je ugodno, u strahu i poštovanju. Uistinu, naš je Bog oganj koji proždire”.[72]
[1] Katekizam Katoličke crkve, član 2677.
[2] 1. siječanj BDM Bogorodica; 11. veljače BDM Lurdska; 25. ožujak Navj. Gospod. Blagovijest; 13. svibnja Gospa Fatimska; 31. svibnja Pohod Blažene Djevice Marije; 8. kolovoza Gospa Snježna; 15. kolovoza Velika Gospa – Uznesenje BDM; 8. prosinca Bezgrešno začeće BDM (to su neki od blagdana posvećeni Djevici Mariji u katoličkom kalendaru.
[3] “Vrhunac svečanosti Velikog jubileja bilo je slavljenje nedjeljne mise koju je 8. listopada Papa vodio s biskupima na Trgu svetoga Petra. Deseci tisuća vjernika okupili su se na misi koja je završila činom posvete Presvetoj Djevici Mariji.” L’Osservatore Romano, (tjedno izdanje na engleskom jeziku, 11. listopada 2000.)
[4] www.oloswestriver.org/mary_koran.htm. (Pristupljeno 20. 3. 2003.)
[5] http://members.aol.com/bjw1106/marian1b.htm. (Pristupljeno 20. 3. 2003.)
[6] www.aparitions.org 3/20/2003
[7] www.medjugorje.org 3/20/2003
[8] Izaija 42,8.
[9] Rimljanima 3,23
[10] Luka 2,24
[11] Levitski zakonik 12,8.
[12] Luka 1,46
[13] Katekizam Katoličke crkve, član 499.
[14] Matej 1,18
[15] Matej 1,24-25
[16] Summa Theologica, treći dio 28, članak 4.
[17] “Zar niste čitali da ih je Stvoritelj, kada ih u početku stvori, 'stvorio muško i žensko’, i da je rekao: Zato će čovjek ostaviti oca i majku te će prionuti uz ženu svoju pa će oboje biti jedno tijelo’?” (Matej 19,4-5)
[18] “Jedno se drugome nemojte uskraćivati, osim možda po dogovoru, za neko vrijeme, da se posvetite molitvi; zatim se opet sastajte, da vas ne bi sotona zbog vaše slabosti u izdržljivosti uveo u napast.” (1. Korinćanima 7,5.)
[19] Matej 1,20
[20] Izreke 5,18.19
[21] Marko 6,3
[22] Matej 13,55-56
[23] Galaćanima 1,19
[24] Ivan 2,12
[25] Katekizam Katoličke crkve, član 500.
[26] www.miraclerosarymission.org/960821.htm 3/20/2003..
[27] Katekizam Katoličke crkve, član 968.
[28] Ivan 1,14
[29] Ivan 1,17
[30] Ivan 1,16
[31] Efežanima 1,23
[32] Katekizam Katoličke crkve, član 969.
[33] Katekizam Katoličke crkve, član 494.
[34] Ivan 3,16
[35] Izlazak 24,6
[36] Brojevi 14,18, Psalam 86,15, 103,8, 111,4 103,7 itd.
[37] Psalam 42,6, 61,3, Izaija 45,22, Mihej 7,7
[38] Katekizam Katoličke crkve, član 966.
[39] Ludwig Ott, Fundamentals of Catholic Dogma (Temelji katoličke dogme), Rockford: 1974., str. 209-210.
[40] www.webdesk.com/catholic/prayers/litany-of-the-blessed-virgin-mary.html 2/1/2002.
[41] Jeremija 7,18
[42] Izaija 45,22
[43] Otkrivenje 14,10
[44] Katekizam Katoličke crkve, član 969.
[45] Vatican Council II: The conciliar and Post Conciliar Documents, broj 28, Lumen Gentium, 21. studenog 1964., Austin Flannery, glavni urednik, Sv. I., član 60, str. 418.
[46] Isto, član 62, str. 419.
[47] Ivan 14,6
[48] 1. Timoteju 2,5
[49] Djela 16,31
[50] www.vatican.va/holy_father/john:p…/hf_jp-ii_hom_20000513_beatification-fatima_en.htm 6/1/00.
[51] Hebrejima 1,3
[52] Hebrejima 10,12.14
[53] 2 Korinćanima 11,14
[54] Obje knjige (na engleskom jeziku) možete naručiti poštom: White Horse Publications, CWRC, PO Box 325, Herndon, VA 20172-035
[55] Katekizam Katoličke crkve, član 969.
[56] www.vatican.va/holy_father/john:p…/hf_jp-ii_hom_20000513_beatification-fatima_en.htm 6/1/00. Na stranici www.bereanbeacon.org možete vidjeti našu kritiku ukazanja u Fatimi (pod nazivom “Fatima: JP II, RCC Contradict Gospel: Where Do Evangelical ETC Signatories Now Stand?”).
[57] Izlazak 20,3
[58] Katekizam Katoličke crkve, Hrvatska biskupska konferencija, 1994. član 2677.
[59] Katekizam Katoličke crkve, član 2030. Kosa slova se nalaze u originalu.
[60] 1. Samuelova 2,2
[61] Otkrivenje 15,4
[62] Izaija 6,3
[63] Izaija 42,8
[64] www.goddess2000.org/Mary.html , www.thewhitemoon.com/mary.html ,www.spiralgoddess.com/Mary.html
[65] 2. Korinćanima 11,14
[66] Ivan 5,22,27
[67] Mateja 11,27
[68] Matej 28,18
[69] Hebrejima 10,30
[70] Efežanima 1,6
[71] Hebrejima 12,25
[72] Hebrejima 12,28-29
